Biodiverzitet i klimatska rješenja zasnovana na prirodi
Ukrštanje klimatskih promjena i biodiverziteta je tačka od najveće važnosti za budućnost čovječanstva. Biodiverzitet je posebno osjetljiv na klimatske promjene nakon 10,000 godina prilagođavanja na stabilnu klimu. Otisci prstiju klimatskih promjena mogu se vidjeti bilo gdje u prirodi.
Osim mnogih stvari koje različitost života čini za nas, priroda nudi lijekove za negativne utjecaje klimatskih promjena: može pomoći živim bićima da se prilagode; spriječiti buduće emisije skladištenjem ugljika; i nadoknaditi neke od koncentracija CO2 koje već mijenjaju naš svijet.
Prirodni ekosistemi mogu pomoći ljudima – posebno siromašnima u ruralnim i urbanim područjima – da se prilagode promjenama naše klime. Rijeke, vodonosnici i poplavna područja kojima se održivo upravlja mogu pomoći u osiguranju vodosnabdijevanja i reguliranju poplava. Zdravi obalni ekosistemi kao što su mangrove i močvarna područja ublažavaju uticaj oluja. Uspješni travnjaci sprječavaju sušu i poplave. Tropske šume pružaju divlje rezerve hrane i prihoda tokom neuspjele žetve. Okeani apsorbiraju toplinu i CO2 iz atmosfere, pomažući u stabilizaciji klime.
Smanjenje ili eliminacija krčenja šuma zadržava ugljik u živim šumskim sistemima umjesto da povećava koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi. Istovremeno, budući da značajan dio atmosferskog opterećenja stakleničkih plinova dolazi od uništavanja i degradacije modernih ekosistema, obnova ekosistema u velikim razmjerima mogla bi izvući povećanje temperature za čak 0.5 stepeni Celzijusa iz jednačine klimatskih promjena. To je impresivan iznos u poređenju sa povećanjem klimatske temperature od 0.85 stepeni Celzijusa koje je već doživljeno od industrijske revolucije. To je također važan kompenzacija s obzirom na široko prihvaćenu ciljnu granicu zagrijavanja od 2 stepena Celzijusa. Ta „granica“ je u stvari previsoka da bi održala svjetske koralne grebene i sredstva za život koja zavise od njih. Grebeni će postati žrtve povećane temperature vode i acidifikacije. Očekuju se i druga masovna izumiranja i kolapsi ekosistema.
Globalna zajednica bi trebala težiti ograničavanju povećanja temperature na 1.5 stepeni Celzijusa. To se može postići samo zaštitom postojećih ekosistema i njihove raznolikosti uz ambiciozan program obnove. Finansiranjem napora za očuvanje koje provodi civilno društvo u svjetskim žarištima biodiverziteta, Fond za partnerstvo za kritične ekosisteme (CEPF) već daje veliki doprinos ovom cilju. Na primjer, CEPF je podržao 7 posto globalne ekspanzije kopnenih zaštićenih područja u periodu 2001-2010.
CEPF radi sa lokalnim i međunarodnim stručnjacima, drugim finansijerima, vladinim službenicima i zajednicama na razvoju i implementaciji promišljenih, koordinisanih strategija očuvanja kroz jačanje civilnog društva. Ovaj pristup se pokazao veoma efikasnim.
Dobitnici grantova CEPF-a jasno demonstriraju efikasne pristupe koji će, kada su uzeti u obzir, pomoći globalnoj zajednici u rješavanju klimatskih izazova koristeći rješenja zasnovana na prirodi—rješenja koja također doprinose postizanju ciljeva biodiverziteta za 2020. godinu iz Konvencije o biološkoj raznolikosti (takođe poznatih kao Aichi ciljevi), i može pomoći u izgradnji neophodnih mostova između globalnih inicijativa za klimu i biodiverzitet. Pravo je vrijeme da se CEPF model uključi u svoj puni potencijal.
Thomas E. Lovejoy, Ph.D.
Profesor sa Univerziteta George Mason i kourednik knjige "Climate Change and Biodiversity"